Midhat Riđanović: sahranio sve

Midhat Riđanović je osebujan bosanski lingvist koji mi je privukao pažnju prije nekoliko godina svojom prepiskom na rubu svađe s drugim javnim osobama i znanstvenicima preko knjiga i medija, ne zazirući od izjava da netko ima "nizak IQ", da je netko "izuzetno glup", "ljakse", "kumek", "pizda" i slično. Naročito je to došlo do izražaja u polemici sa srpskim lingvistom Rankom Bugarskim. Dakle, rasprave koje piše su relativno zabavne, ali vam brzo zapravo postane mučno. (Zanimljivo je da Riđanović piše vlastitim pravopisom, neke riječi tipa Muslimanski piše velikim slovom - sve sam ovdje iskopirao točno kako piše u izvorniku.)

Riđanović svakako mnogo zna o lingvistici, točnije o jednoj gramatičkoj teoriji unutar lingvistike. Međutim, čim se upusti van svog uskog područja, Riđanović piše svašta. Tako ignorira poznatu odluku u Beču 1850. da "jedan narod treba jednu književnost da ima" (taj narod je bio "ilirski", što bi obuhvaćalo i Srbe i Hrvate i buduće Slovence, tj. veći dio južnih Slavena) i jednostavno kaže:

Jezik kojim danas govore Srbi, Hrvati, Bosanci i Crnogorci nije nametnut ni osvajanjem ni na koji drugi način. Nismo bili ni engleska ni francuska ni portugalska kolonija (na žalost). Pa jesmo li onda četiri naroda ili jedan? Mi smo, nepobitno, JEDAN NAROD. Otkud nam onda četiri imena? Ama dijelili nas moćnici. (Izvor: blog prof. Riđanovića)

Ali što je s tim da se još u najstarijim dokumentima posebno navode Srbi i Hrvati?

Hrvati i Srbi su još prije dolaska na Balkan bili dva plemena koja su govorila isti jezik i morala imati zajedničko ime. Imenovanje je prva funkcija jezika i lingvisti su nekad preneraženi velikim brojem imena koja se pridijevaju elementima ljudskog skustva [...] Zato je nezamislivo da nije postojao zajednički etnički naziv za Srbe i Hrvate. Ali gdje je on danas? On je očito zatrt jer nije odgovarao moćnicima koji su nas dijelili. Karakteristično je za naš mentalitet da ni jedan balkanski istoričar nije nikad pokušao da “iskopa” drevno zajedničko ime Srba i Hrvata; jasno je zašto: takvo njegovo otkriće ne bi se nimalo dopalo vlastodršcima. (Izvor: isto)

Naravno, bilo je razdoblja i kad je službena politika tvrdila da su Hrvati i Srbi samo različita imena za isto - na primjer, u Kraljevini Jugoslaviji - a u 19. stoljeću su neki utjecajni ljudi, uključujući političare, tvrdili da su oni osobno i Srbi i Hrvati, te da su Srbin i Hrvat nazivi za isto. Teško da je onda netko osujećivao takva istraživanja.

Riđanović općenito slabo poznaje povijest, pogotovo povijest van BiH (to je, nažalost, češće nego što se čini). Recimo, tvrdi da su Englezi osvojili Škotsku i tako nametnuli engleski jezik:

Englezi su prvobitni govornici engleskog, dok je keltskim narodima - Škotima, Ircima i Velšanima - engleski jezik nametnut nakon što su Englezi osvojili njihove zemlje i vremenom potisnuli njihove keltske jezike. (Izvor: isto)

Kažu da slika vrijedi 1000 riječi....

Zatim, Riđanović ovako istražuje migracije Bošnjaka u 17. i 18. stoljeću:

Pomislio sam da bi ih moralo biti u Splitu, jer je to veliki grad sa lukom i, od svih većih gradova u našem okruženju, najbliži tadašnjoj Bosni. Bošnjaci onog vremena, nepismeni i neuki, mogli su zarađivati hljeb samo svojim mišićima, pa su išli u Split vjerujući da će tamo naći posla prije nego na drugim mjestima. Zato sam nazvao Split i saznao da u samom gradu i bližoj okolini ima 261 pretplatnik sa prezimenom Bošnjak. (Izvor: isto)

Međutim, Split je u 17. i 18. stoljeću bio relativno malen grad, a 10 tisuća stanovnika je dosegao tek sredinom 19. stoljeća. Dalje tvrdi o prezimenu Bošnjak:

Ali ne-muslimana sa prezimenom Bošnjak ima, u manjem ili većem broju, po cijeloj teritoriji gdje se danas govori BCHS, procentualno znatno više nego stanovnika sa bilo kojim drugim prezimenom. (Izvor: isto)

Ni to ne stoji. U cijeloj Hrvatskoj je 2011. živio 6731 stanovnik s prezimenom Bošnjak, dok je npr. ljudi s prezimenom Kovač bilo 8652, s prezimenom Jurić 11163, Marić 11555, a najbrojnije je prezime bilo Horvat - više od 21 tisuće ljudi. (U Srbiji je najbrojnije prezime Jovanović, pa onda Petrović, Nikolić, Ilić itd.)

Riđanović ovako istražuje povijest, "pažljivim razmišljanjem" (kao da o migracijama ne postoji gomila knjiga i znanstvenih radova):

Nakon što sam pažljivim razmišljanjem i “telefonskom” argumentacijom ustanovio da smo nekad svi bili Bošnjaci, odlučio sam da vidim šta na tu temu kaže Internet, ta najveća i najbolja enciklopedija. “Uguglam“ Dalmatian History (Istorija Dalmacije) [...] (Izvor: isto)

Riđanović stalno preuveličava, nikad ne znate je li ozbiljan ili nije:

Ja smatram da su tri najveće tragedije u istoriji srpskog naroda poraz u bitci na Kosovu Polju 1389. godine, koji dovodi do turske okupacije u trajanju od skoro pet i po stoljeća, pojava Slobodana Miloševića na srpskoj političkoj sceni, čiji vojni i politički porazi donose brojne nedaće srspkom narodu od kojih se još nije oporavio, i obavezna bezlična upotreba glagola trebati, zbog koje nedužni Srbi moraju silovati svoje jezičko osjećanje da bi govorili “pravilno”. (Izvor: isto)

(Zapravo je od 1389. do ustanka 1815. prošlo 426 godina, ali ionako Riđanović ne inzistira na preciznosti.) On slabo poznaje i povijest standardnog jezika u Hrvatskoj, recimo piše ovo:

Nije mi jasno zašto Hrvatski normativci izbjegavaju riječi potekle iz Zapadno-Evropskog civilizacijskog kruga, a zadržavaju brojne turcizme, koje su na Balkan donijele horde Muslimanskih osvajača; evo jednog broja turcizama, koji skrnave “čistotu” Hrvatskog jezika: boja, bakar, barut, bašta, bubreg, čarapa, čekić, čelik, česma, čizma, čoban, ćilibar, ćošak, dućan, duhan, dušmanin, džep, đon, ergela, inat, jastuk, jorgan, jorgovan, juriš, kava, kalup, katran, kavez, kula, kundak, kutija, leš, limun, majmun, miraz, mušterija, nišan (meta), ortak, pamuk, papuče, pare, rakija, sandale, sapun, sanduk, sat, šamar, šator, šećer, tambura, top, torba, tulipan, zanat. Nikad ni jedan Hrvatski jezikoslvac nije predložio da se neka od ovih riječi zamijeni „čistom“ Hrvatskom riječju (Izvor: isto)

Naravno da to opet ne stoji. Recimo, hrvatski standard (i običnija riječ) je jantar, a ne ćilibar; vrt, a ne bašta; novac, a ne pare; pastir, a ne čoban, dok tulipan uopće nije turcizam, nego je preuzet iz nekog zapadnog jezika (njemački Tulpen itd). Turska riječ za tu biljku je lale - i danas se tako zove u npr. Srbiji. I za neke od ostalih riječi s njegovog popisa su nejednom predlagane zamjene, recimo ciljnik umjesto nišana. A npr. sapun je riječ koju dijele mnogi jezici (talijanski sapone, rumunjski săpun, turski sabun itd.)

Nešto Riđanović, gledajući sa strane, iz Bosne, uopće ne shvaća: u 19. stoljeću (i dijelu 20. st.) turcizmi su zapravo forsirani u Hrvatskoj. Dobar dio ljudi u Hrvatskoj nije govorio jastuk, nego npr. kušin ili vanjkuš. Između te tri riječi, forsiran je turcizam jastuk upravo zbog jezičnog jedinstva sa stanovnicima Srbije, BiH i istočnijih dijelova Hrvatske. To je razlog zašto su se u 19. stoljeću "izbjegavale riječi potekle iz Zapadno-Evropskog civilizacijskog kruga": nisu se govorile u BiH i Srbiji, a ideja je bila jedan jezik - dakako, iz političkih razloga.

Hrvati bi trebali odustati i od naziva mjeseca kao veljača - ali ne zato što su oni zapravo rijetki u govoru, jer većina govori drugi mjesec, nego zato što:

Čak i da postoji tradicija upotrebe domaćih naziva za mjesece u godini, kao što su Hrvatski Sječanj i Veljača, ja bih, kao lingvista, preporučio upotrebu internacionalizama Januar, Februar, itd. Prihvatajući riječi prepoznatljivo slične odgovarajućim riječima u drugim jezicima ili, šire rečeno, prihvatajući internacionalizme, mi doprinosimo zbližavanju naroda i smanjenju razlika među njima, koje su u korijenu svih sukoba. (Izvor: isto)

Riđanović se protivi i odvojenom pisanju ne ću - ali s posve pogrešnim argumentima:

Ja lično smatram da je opcija koju novi Hrvatski pravopis daje da se može pisati i ne ću odraz slabog lingvističkog obrazovanja Hrvatskih jezikoslovaca, naročito onih „na vlasti“. Naime, onaj ko piše ne ću krši osnovno pravilo Hrvatskog akcenatskog sistema po kojem uzlazni akcent ne može stajati na završnom ili jedinom slogu riječi. Ovo pravilo dato je u svakoj boljoj Hrvatskog gramatici, od Maretićeve do najnovije Hrvatske gramatike u izdanju Školske knjige. (Izvor: isto)

Njegov je argument da u (standardnom) izgovoru, neću se izgovara kao jedna riječ, s uzlaznim naglaskom na ne, dok bi pisanje kao dvije riječi kršilo pravilo da uzlazni naglasci ne mogu stajati na jednosložnim riječima. Međutim, isto vrijedi i za npr. ne vidim i ne čujem gdje (u standardnom izgovoru) uzlazni naglasak stoji na ne. Pravilo za naglasak ne vrijedi za pisane riječi, nego za izgovorne cjeline, koje se ponekad pišu odvojeno, ali (standardno) izgovaraju zajedno. Naravno, Riđanović tvrdi "Ja sam o našim akcentima pisao u mnogim svojim radovima"...

Riđanović se izričito protivi propisivanju jezika, u tekstu karakterističnog naslova Hrvatski jezik normiraju priglupi i lingvistički neobrazovani nacionalisti, ali s argumentima koji su, blago rečeno, vrlo neobični:

Danas znamo otkud potiče otpor vještačkim intervencijama u jeziku: jezik je plod posebnog jezičkog instinkta, kojim upravlja gen FOXP2, otkriven 90-ih godina prošlog vijeka. Intervenisati u jeziku isto je što i intevenisati u hodanju, disanju, vizuelnoj ili auditivnoj percepciji zdravih osoba. Jezik ima sve što mu treba da bi opstao u svim mogućim prilikama i neprilikama, i svaki pokušaj da ga promijenimo pretstvlja atak na našu ljudskost. Ljudska bića imaju biološki otpor prema svemu što je strano njihovoj kulturi, a najčešća reakcija na ponašanje drukčije od našeg – ako se ne radi o agresiji – jeste smijeh.

Ali znači li to da se netko iz Splita, kad se doseli u Zagreb, smije Zagrepčanima kako govore, zbog gena FOXP2? Znači li to da ljudi ne uče nove riječi i izraze u odrasloj dobi, pa ponekad i mijenjaju izgovor? S druge strane, kad netko u javnosti govori drugačije nego kod kuće, Riđanović to objašnjava "intuicijom":

stilske intuicije nam govore da u književnom jeziku ne valja Kaj si rekel? (Izvor: Tri najveće tragedije u istoriji srpskog naroda)

Ipak, Riđanović je svoju kritiku knjige Jezik i nacionalizam Snježane Kordić objavio u glavnom glasilu hrvatskih preskriptivista - tih "priglupih i lingvistički neobrazovanih nacionalista" - časopisu Jezik, pod naslovom Lažna lingvistika Snježane Kordić.

Riđanović se u stručnom radu uglavnom bavio gramatikom, i to tzv. generativnom gramatikom - gramatičkom teorijom čiji je rodonačelnik čuveni lingvist Noam Chomsky. Takav pristup praktično sve svodi na nešto slično matematici, uz mnoštvo simbola, grafova, formula. Evo što piše Riđanović:

Danas se smatra da u sintaksi postoji samo jedna struktura, a rečenica se izvodi, počev od glagola, binarnim spajanjem elemenata sa samo dvije operacije: spoji (engl. merge) i pomjeri (engl. move). Radi se na tom da glavna pravila važe za svaki jezik - ta pravila bi onda činila univerzalnu gramatiku, koju donosimo na svijet rađanjem. Njih čine dvije vrste pravila: principi i parametri. Jedan princip je, na primjer, da svaka rečenica mora imati subjekt, drugi je da svaka imenica može imati atribut. Ali neki jezici moraju imati izražen subjekt, kao engleski, a neki ne moraju, kao naš i talijanski, neki jezici stavljaju atribut ispred imenice, kao naš i engleski, neki iza imenice, kao francuski i japanski. Obaveznost subjekta u rečenici je princip, a mogućnost izbora između dva “plus-minus” pravila – da li iskazati subjekt ili ne, da li atribut staviti ispred ili iza imenice – naziva se parametrom, koji se često prikazuje metaforično kao prekidač na kakvom električnom aparatu: iznad prekidača piše, recimo, “atribut ispred”, ispod piše “atribut iza”. Dijete se rađa sa principom o obaveznom subjektu i parametrom za izbor mjesta atributa u odnosu na imenicu, koji će “uključiti” na pravu stranu nakon što oslušne jezik koji uči [...] (Izvor: isto)

Naravno, ovo je prilično sporno, i većina lingvista (pogotovo izvan SAD) danas zapravo ne prihvaća takav pogled na gramatiku. Ogromna većina jezika na svijetu ne mora imati subjekt u svakoj rečenici - obavezan subjekt je zapravo karakteristika većine jezika u dva kompaktna područja: sjevernoj Europi i zapadnoj Africi - pa nema nikakve osnove za tvrdnju da se djeca rađaju s "principom o obaveznom subjektu". Riđanović hipoteze koje su sporne već desetljećima izlaže kao znanstvene istine. S druge strane, neke grane lingvistike Riđanović jednostavno otpisuje - i tu dolazimo do polemike s Bugarskim:

Bugarski i nije mogao proizvesti nešto što bi se moglo nazvati naukom jer se uglavnom bavio sociolingvistikom, a sociolingvistika nije nauka. Ja tvrdim da su Amerikanci najveći lopovi na svijetu, ali i najveći majstori da prikriju svoj lopovluk. Nema te sfere ljudskog života u koju se nije uvuko američki lopovluk. [...] Izmišljene su i „hibridne“ discipline kao sociolinguistics [...] (Izvor: polemika s Bugarskim, blog M. Riđanovića)

Zapravo su sociolingvisti, proučavajući varijacije u jeziku, stari "protivnici" struje koje predvodi Noam Chomsky, a koja proučava jezike na posve apstraktan način.

Riđanović stalno skreće u ad hominem, tj. napade na osobu (ovdje Bugarskog, ali i prema drugima nema previše obzira):

Ali za proučavanje gramatike treba puno pameti, koju Bugarski nema [...] Ali jok, ti [Bugarski] ne pišeš recenzije mojih knjiga jer je očito da bi o njima morao govoriti kao o veoma dobrim knjigama, a to ti ne da tvoja zavist [...] ja tvrdim da nam nije potreban test inteligencije da ocijenimo da je neko glup, jer glupa osoba manifestuje svoju glupost svjesnim djelovanjem koje, direktno ili indirektno, nanosi štetu njoj samoj. Pokažimo to na primjeru Ranka Bugarskog. [...] (Izvor: isto)

Ne tvrdim da dio stručne kritike koje Riđanović upućuje Bugarskom ne stoji, i da Bugarski možda nije otkrio bog zna što u svom radu. Ali "sahranjuje" Riđanović i druge (velika slova su njegov komentar ubačen u tekst Bugarskog):

[...] da pomenem samo nekoliko najeminentnijih inostranih lingvista – Davida Crystala (koga hvali u ovom tekstu, takođe s razlogom), Zoltana Kövecsesa (SAD i Mađarska, kognitivna lingvistika), Victora A.Friedmana (SAD, balkanologija) i Ronelle Alexander (SAD, slavistika SAHRANIO JE) (Izvor: isto).

S druge strane, teško da možemo Riđanovića nazvati skromnim:

mora da se [Bugarski] razbolio od zavisti kad je u mojoj knjizi vidio nova gramatička pravila neopažena u dvjestogodišnjoj tradiciji istraživanja gramatike našeg jezika (pošto su slavenski jezici međusobno gramatički vrlo slični, mnoga moja nova pravila nova su i u ostalim slavenskim jezicima) [...] Taj sam posao već uradio i moja nova knjiga pod naslovom A Comprehenisve Grammar of Bosnian, Crotian, Mentenegrin, and Srbian trenutno je u štampi. To je bez sumnje najveći uspjeh koji je lingvista sa naših prostora postigao u svijetu. (Izvor: isto)

I što reći na kraju? Riđanović je napisao nekoliko dobrih i korisnih knjiga kao Bosnian for Foreigners, englesku gramatiku, jednu opću knjigu o jeziku, a vjerujem da je i unutar teorije Chomskog objavio originalne radove, iako mislim da je ta teorija slijepo crijevo i da neće bitno nadživjeti svog tvorca, koji je već u dubokoj starosti. O svemu ostalom uglavnom piše... bojim se, mješavinu poluistina i gluposti, i to izrazito navijački i jednostrano. Narod - što je po njemu jednostavan pojam - zavadili su "moćnici", dijelovi znanosti kojima se ne bavi su "izmišljeni", njegovi protivnici su "priglupi" i "glupi", a povijest se može "istraživati" telefonskim imenicima i Googleom.

Ovi citati gore su samo mali dio njegovih nevjerojatnih izjava. Lako je naći još izjava, npr. "ni jedan naš istoričar nije ukazao na činjenicu da vjera nije nikad bila osnova za stvaranje nacije" (što je s npr. Židovima? lako se nađe još primjera), "Hrvatskim vlastodršcima toliko smeta što hrvatski narod razumije srpski da su odlukom o prevođenju srpskih filmskih titlova na hrvatski obznanali javnosti cijele regije da su Bosanci, Srbi i Crnogorci pametni pa razumiju hrvatski, ali su Hrvati glupi pa ne razumiju srpski!" (koliko je filmova prevedeno? Rane. I koji još?), "Bosna je jedina zemlja na svijetu u kojoj se pri izboru na važne položaje mora poštovati “nacionalni ključ”" (naravno, nije, postoji bar još jedna: Libanon) itd, itd.

Na kraju, jedan citat iz Riđanovićeve knjige Totalni promašaj lingvistike na Zapadnom Balkanu, koja je i pokrenula polemiku s Rankom Bugarskim:

Jednom davno prije rata posjetio sam zatvor u Zenici kao član narodnog orkestra "KUD Slobodan Princip-Seljo". U razgovoru sa jednim zatvorenikom saznao sam da služi dugogodišnju zatvorsku kaznu jer je ubio čovjka koji mu je opsovao majku. To je za mene pravi ponosni Bosanac, koji treba biti uzor svakom od nas.

Za Riđanovićem će ostati nekoliko korisnih knjiga, ali će ostati i ove polemike, u kojima je, bojim se, "sahranio" sav ugled koji je imao.

Broj komentara: 16:

  1. Juče naletih na ovaj blog i nađoh u njemu poduži tekst o mojoj malenkosti. Iz teksta sam zaključio da ga je morao napisati neki tvor, jer strašno smrdi po lažima, primitivizmu i glupostima. Ipak ima naznaka da ga je moglo napisat i ljudsko biće, pa bi autor teksta mogao biti hibrid između tvora i homo sapiensa.
    Njegov blog se zove
    “NISAM LINGVIST …to mi je samo zabava u slobodno vrijeme”
    Svoj odgovor na tekst tog tvora o meni naslovio sam
    “NISAM PSIHIJATAR …ali dobro prepoznajem budale”
    i objavio na portalu academia.edu
    (link https://www.academia.edu/38604218/Odgovor_tvoru.pdf), i na mom blogu (link https://midhatridjanovic.blogspot.com/).
    Slijede odlomci iz mog odgovora:
    Tvor je uspio da na 5-6 strana ispiše toliko laži i gluposti da bi mi trebala manja knjiga da ih sve razotkrijem. Zato ću prokomentarisati samo neke “bisere” iz njegovog gorostasnog sranja:
    1) On meni zamjera što ljudima koji su glupi kažem da su glupi. Ja takve ne vrijeđam, ja ih samo OPISUJEM. Ja to radim godinama, moje opise čitaju opisani, ali mi niko od njih nije prigovorio što ih tako opisujem.
    2) On meni indirektno spočitava što pišem svojim Pravopisom. Ja sam samo preuzeo Engleski pravopis i prilagodio ga našem jeziku. U Engleskom pravopisu nema nelogičnosti kakvih ima u svim ostalim pravopisima: ‘Hrvatska’ kao ime države piše se velikim slovom, a ‘hrvatski’ kao ime jezika malim, iako su države prolazne (to je bar pokazao Balkan) a jezik vječan. Vjera je tokom istorije bila najvažnija vodilja u životu, za nju su ljudi ginuli, a mi je smatramo manje važnom od krave Šarulje, čije ime pišemo velikim slovom!
    3) Tvor piše: “Riđanović svakako mnogo zna o lingvistici, točnije o jednoj gramatičkoj teoriji unutar lingvistike. Međutim, čim se upusti van svog uskog područja, Riđanović piše svašta.” Hvala tvoru na komplimentu, ali JA NISAM NAPISAO NI JEDAN RAD NA OSNOVAMA GENERATIVNE GRAMATIKE. On kaže “Taj pristup praktično sve svodi na nešto slično matematici, uz mnoštvo simbola, grafova, formula.” Ova me je rečenica zaista uvjerila da je Balkan rupa na planeti Zemlji, koja služi kao ljudsko smetljište, na kojem je naš tvor poseban egzemplar. Pa vidiš li šta si izvalio: Ako se matematički METODI koriste u nekoj nauci – a to je slučaj u svim savremenim naukama – onda se nikako ne mere reći da je sama nauka “nešto slično matematici.” Poslaću tvoru sve svoje radove, pa ako nađe JEDAN koji je napisan u duhu generativne gramatike, ja ću se živ spalit na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu.
    4) Grdi me što kažem da su Srbi i Hrvati jedan narod. O Srbima i Hrvatima stoljećima se govorilo samo kao o PLEMENIMA, tek je kasnije neki pametan lopov skonto da bi se od njih mogo napravit ‘narod’, a od naroda država – i eto prilike za njega da postane kralj/predsjednik te države i da pljačka narod do mile volje. A evo nepobitnog naučnog dokaza da su Srbi i Hrvati zaista jedan narod; zagrebački FA Institut je, nakon devet godina istraživanja genetskog porijekla 7.320 Hrvata, obznanio izvještaj u kojem se kaže da su Hrvati potomci Srba koji su tokom 10. stoljeća prešli na područja naseljena manjim slavenskim plemenima, i preuzeli ime ‘Hrvati’.”
    O gorostasnoj gluposti anonimnog tvora najbolje govori ovaj samoublački gest: On, laik u lingvistici, kritikuje
    - lingvistu međunarodnog ugleda, koji je napisao 6 lingvističkih knjiga, od kojih su dvije dobile prestižne nagrade, lingvistu koji je dvostruki dobitnik Fulbrajtovog fonda: kao student postdiplomac i kao gostujući profesor na Univerzitetu Ohajo, lingvistu čija se doktorska teza počela štampati u Americi prije nego što je odbranjena, lingvistu koji je kao student doktorant na Mičigenskom Univezitetu dobio Nagradnu stipendiju, lingvistu koji je održao predavanja po pozivu na Oksfordskom Univerzitetu, na Univerzitetu u Los Anđelesu, na tri univerziteta u bivšoj Jugoslaviji, kao i u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.

    Prof. Riđanović





    OdgovoriIzbriši
  2. Vidiš li sad da sam i tebe sahranio - moj prikaz tvog teksta o meni, objavljen na portalu academia.edu, imao je za dva dana 51 pregled, a tvoje laži i izmišljotine o meni niko još nije ni pročitao! Ti nemaš pojma o lingvistici.

    OdgovoriIzbriši
  3. Naravno, nisi objavio moj komentar jer govorim istinu, a ti objavljuješ samo laži. Otkako sam objavio moj prikaz tvog sranja, dobio sam nekoliko poruka u kojima ljudi kažu da tvoj tekst govori da si glup, bezobrazan, nacionalista i kompleksaš, i da ništa što si rekao o Prof. Riđanoviću ne stoji. Jedan od mojih fanova kaže: "Profesore, Vi ste jedini intelektualac na našim prostorima koji jasno i glasno ukazuje na sve što kod nas nije dobro oko jezika. Vi svaku stvar nazivate pravim imenom i to je najveća vrijedost Vaših tekstova. Mi smo sretni što živimo u vremenu u kojem i Vi živite. Samo bih još upitao 'gospodina' ne-lingvistu: ko je to osvojio Škotsku ako nisu Englezi?" Ja ti savjetujem da - za tvoje dobro - izbrišeš onaj post o meni i da tako pokažeš da si došao pameti, da si napravio glpost što si ga i objavio, jer moj prikaz tvog teksta svaki dan čita bar 10 novih ljudi, i tvoj ugled pada iz dana u dan (a moj raste, iako ti tvrdiš suprotno). Ako stojiš iza onog što si reko o meni, zašto mi se ne obratiš direktno mejlom (ja dajem svoju mejl adresu u predgovoru svake moje knjige) da ti pokažem da si svojim tekstom o meni pucao u sebe samog.

    OdgovoriIzbriši
  4. Ako odmah ne izbrišeš ovaj post, najebo si!

    OdgovoriIzbriši
  5. Pa vidiš li, budalo jedna, da nemaš ni jedan komentar, ali ti si glup pa ne kužiš da to znači da ti je ovaj post teško sranje. Njime si puno više naštetio sebi nego meni. Moj ugled u svjetskoj lingvistici, stečen, između ostalog, predavanjima po pozivu na Oksfordskom univerzitetu, u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti i u brojnim drugim prestižnim akademskim ustanovama, ništa ne može umanjiti, a ponajmanje sranje jednog glupog lingvističkog amatera. Pozvao sam te da mi se javiš e-mailom; to nisi uradio i time si priznao poraz. Ali to nije ništa prema onom što ti još spremam - možda ti je bolje da izvršiš samoubijstvo, jer ja sam već jednog oponenta u polemici doveo na ivicu samoubijstva, pa ću i tebe. Na tom ću raditi do zadnjeg daha života.

    OdgovoriIzbriši
  6. Šaljem ti, u nastavcima, svoj odgovor na tvoj post o meni da vidiš koliko si govno pojeo kad si ga objavio. Taj odgovor je pročitalo skoro sto ljudi, što na mom blog što na sajtu academia.edu. Mnogi od njih su mi pisali da mi čestitaju kako sam savršeno sahranio jednu budalu.

    Odgovor Prof. Riđanovića anonimnom autoru teksta o Profesoru, objavljenog na portalu koji nosi naslov “Nisam lingvist … to mi je samo zabava u slobodno vrijeme”

    NISAM PSIHIJATAR
    … ali dobro prepoznajem budale

    Juče naletih na jedan blog (koji nema ni ime ni prezime!) i nađoh u njemu poduži tekst o mojoj malenkosti, bez potpisa, bez datuma. Iz teksta sam zaključio da ga je morao napisati neki tvor, jer strašno smrdi lažima, primitivizmom, i glupostima. Ipak, ponekad ima naznaka da ga je mogao pisat i neko nalik na ljudsko biće, pa bi autor teksta mogao biti i neki hibrid između tvora i homo sapiensa.

    Taj tvor-homo sapiens uspio je da na 5-6 stranica ispiše toliko laži i gluposti da bi mi trebala manja knjiga da argumentovano pokažem da su to zaista laži i gluposti. Zato ću navesti i prokomentarisati samo nekoliko njegovih “bisera”, a vi to pomnožite barem sa 100 da dobijete približnu sliku o njegovom gorostasnom sranju, koje naziva “tekst”.

    1) On meni zamjera što ljudima koji imaju nizak IQ govorim da imaju nizak IQ, što glupim ljudima govorim da su glupi, što nacionalistima/fašistima govorim da su nacionalisti/fašisti. Pouzdano znam da je većina onih koje sam opisao kao glupe i kao nacionaliste čitala moje tekstove. Budući da niko od njih nije reagovao ni na jedan moj tekst, i da u svakom jeziku postoji izreka “Šutnja je odobravanje”
    (ja sam je našao u 30 jezika pa je logično zaključiti da postoji u svakom jeziku), očito je da je svako od njih prihvatio moj opis njihove pameti, karaktera, i društvene provenijencije (većina naših “lingvista” su seljaci/kumeki, što svako može saznati na Internetu). Pazite: ja ne vrijeđam, ja samo OPISUJEM. Ja sam možda mogao reći da je neko “intelektualno insuficijentan” umjesto glup, ali to ne bi razumio mnogi moj čitalac, pa možda ni saam autor-tvor-homo sapiens. Ja sam NARODNI čovjek, koji piše NARODNIM jezikom, i kojem ne trebaju
    visokoparne strane riječi da bi zasjenio glupog Balkanskog čitaoca.

    2) On meni indirektno spočitava što pišem svojim Pravopisom (koji još nije objavljen), iako bi me, da zna kakav je moj Pravopis, sigurno slavio jer sam, u stvari, preuzeo Engleski pravopis i prilagodio ga našem jeziku. U Engleskom pravopisu nema nelogičnosti kakvih ima u našem i većini drugih Evropskih pravopisa: ‘Hrvatska’ kao ime države piše se velikim slovom, a ‘hrvatski’ kao ime jezika malim, iako su države prolazne (to je bar pokazao Balkan) a jezik vječan, dani u sedmici i mjeseci u godini kod nas se pišu malim slovom, iako su
    većinom nastali od božijih i ljudskih imena. Vjera je tokom istorije bila najvažnija vodilja u životu, za nju su ljudi ginuli, a mi je smatramo manje važnom od krave Šarulje, čije ime pišemo velikim slovom, dok vjera ne zaslužuje da bude bar na nivou krave!
    (nastaviće se)



    OdgovoriIzbriši
  7. Ne moram se ni truditi da te sahranim, jer ti to sam činiš svakim brisanjem mog komentara na ono tvoje sranje od teksta o meni. Ti ćeš ovakvim samoubilačkim odnosom prema meni stvarno, 1000 x stvarno, sebi iskopati grob: Ja namjeravam da napišem knjigu s naslovom TAKO GOVORAHU BUDALE... u kojoj ćeš ti zauzimati počasno mjesto. Pokazaću da u tvojoj glavi umjesto mozga leži govno koje smrdi na kilometre. Tvoja smrt će biti veliki dobitak za čovječanstvo.
    Razgovarao sam sa nekim mojim zagrebačkim fanovima koji te poznaju - svi se slažu sa mnom da si govno; jedan od njih je rekao: "To gromoglasno potvrđuje odsustvo komentara na njegov post o Vama".
    Slijedi drugi dio mog "Odgovra tvoru":
    3) Tvor piše: “Riđanović svakako mnogo zna o lingvistici, točnije o jednoj gramatičkoj teoriji unutar lingvistike. Međutim, čim se upusti van svog uskog područja, Riđanović piše svašta.” Hvala tvoru na komplimentu, ali JA NISAM NAPISAO NI JEDAN RAD NA OSNOVAMA GENERATIVNE GRAMATIKE, JA UOPŠTE NE POZNAJEM NJENE NOVIJE MODELE NITI SE SLAŽEM SA POSTAVKAMA NOVIJE GENERACIJE GENERATIVACA. JA SAMO PRIHVATAM NEKA NJIHOVA RANA NAČELA U GRAMATIČKOM OPISU JEZIKA (KAO DUBINSKA-POVRŠINSKA STRUKTURA). On citira jedan moj paragraf u kojem ja iznosim najelementarnije pojmove generativne gramatike, što može uraditi i početnik u lingvistici (ili prosto prepisati iz nekog izvora). Ja znam šta je otprilike kvantna fizika, i mogao bih napisati kratak odlomak o tome čime se ona bavi, ali ni slučajno ne bih mogao napisati ozbilijan rad koji bi bio doprinos toj grani fizike. A evo kako je tvor opisao gnerativnu gramatiku: “Taj pristup praktično sve svodi na nešto slično matematici, uz mnoštvo simbola, grafova, formula.” E ova me je rečenica zaista uvjerila da je Balkan rupa na planeti Zemlji, koja služi kao ljudsko smetljište, na kojem je naš tvor poseban egzemplar. Pa glupi tvore, zapamti ovo dobro: Ako se matematički METODI koriste u nekoj nauci – a to je slučaj u svim savremenim naukama – onda se nikako ne mere reći da je sama nauka “nešto slično matematici.” Poslaću tvoru sve svoje radove, pa ako nađe JEDAN koji je napisan u duhu generativne gramatike, ja ću se živ spalit na Trgu Bana Jelačića u Zagrebu.
    4) Srbi i Hrvati se zaista pominju u najstarijim dokumentima, ali se od davnih vremena pominju i ratnici, i homoseksualci, i kurvari, i zlikovci, i umjetnici, i drkadžije, i sveštenici, i ustaše, i četnici, i brojni drugi ljudski kolektivi koje objedinjuje neki zajednički imenitelj. O Srbima i Hrvatima stoljećima se govorilo samo kao o PLEMENIMA, tek je puno kasnije neki pametan lopov skonto da bi se od njih mogo napravit ‘narod’, a onda od naroda država - i eto prilike za njega da postane kralj/predsjednik te države i da pljačka narod do mile volje. Ako mi tvor nađe samo jedan autentičan istorijski dokument iz vremena prije dolaska Srba i Hrvata na Balkan, u kojem se Srbi i Hrvati tretiraju kao zasebni narodi, u smislu ‘nacijaa’, ja ću mu se izviniti za sve što sam o njemu loše rekao. A evo sada nepobitnog naučnog dokaza da Srbi i Hrvati JESU jedan narod; taj dokaz potječe, vjerovali ili ne, sa poznatog FA Instituta u srcu Zagreba. Taj Institut je, nakon devet godina istraživanja genetskog porijekla 7.320 Hrvata, obznanio izvještaj, čiji sukus je ovako objavljen u "Večernjem listu":
    „Najnovija u nizu studija nedvojbeno je pokazala da su Hrvati potomci Srba koji su negdje tijekom 10. stoljeća prešli na područja naseljena manjim slavenskim plemenima, koja su se priklonila toj skupini, te su tijekom istog stoljeća preuzeli ime Hrvati.” Ovaj članak možete u cijelosti pročitati na linku
    https://www.vecernji.ba/vijesti/hrvati-i-srbi-oduvijek-dva-klana-dva-naroda-1243808

    OdgovoriIzbriši
  8. Jesi li ti ozbiljan ili se samo zajebavaš u tim svojim tekstovima, tek toliko da ti prođe vrijeme (ok, jasno mi je da si nezaposlen pa ne znaš što bi sa sobom).

    OdgovoriIzbriši
  9. Pa budalo jedna zar ne vidiš da ti za šest mjeseci niko nije napiso ni slova kmentara na ovo tvoje sranje. Ali jesam ja dobio nekoliko čestitki za moj 'Odgoor tvoru', tj. tebi, objavljen na mom bologu i na academia.edu. Ti mi ne odgovoraš iako sam te nazvao govnetom koje sere puno više nego što more pojest. Neki moji fanovi kažu da je bolje da ne izbrišeš onaj svoj tekst o meni, treba da ostane kao svjedočanstvo kakvih budala i govana još ima kod nas. Moram prestat, smrde slova kojima pišem o tebi.

    OdgovoriIzbriši
  10. Opet pokazuješ da si glup jer kažeš da sam "nezaposlen pa ne znam što ću sa sobom". Ja nikad u životu nisam bio aktivniji kao u vremenu od penzionisanja 2005. godine - od tada sam napisao tri knjige i više članaka, od kojih su neki objavljeni u Americi. Ako ne želiš da budeš vječno zapamćen kao jedini čovjek na svijetu koji je pokušao obezvrijediti doprinos Prof. Riđanović nauci o jeziku, budi civilizovan i pošten pa se izvini za ono što si napisao o meni - reci da ti nisu bile poznate neke činjenice o meni i da si zbog toga napisao brojne netačnsoti, to te jedino može rehabilitovati.
    Prof. Riđanović

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Uvazeni Profesore, najbolje ste odgovorili likovima ala ovaj anonimni Vasom antologijskom recenicom "nepopravljivo glupe treba fizicki likvidirati jer nije se s' budalama salit". 😊
      S postovanjem i iskrenim divljenjem,
      Prof. dr Asija Zaciragic

      Izbriši
  11. Mislim da je u ovoj raspravi pobedio Anonimno.

    OdgovoriIzbriši
  12. E, moj profesore ... Ako je ogromna vecina "vasih" studenata rekla: "Hvalim te, Boze, pa je konacno otisao u penziju (Ridjanovic)!" onda je sasvim jasno da ste uzaludno potrosili veci svoje akademske karijere. A o stavovima tipa "ja i samo ja" ne vrijedi ni raspravljati ...

    OdgovoriIzbriši
  13. Kaže profesor Riđanović da će napisati knjigu pod naslovom - Tako govorahu budale. Ja bih mu predložio da malo promeni naslov pa da bude: Tako govorahu školovane budale. Skoro sam siguran da bi to bila jedna od boljih autobiografija, a i ne mora da izmišlja - samo da objavi ovo što je već napisao.

    OdgovoriIzbriši