Ponekad različiti jezici dijele istu riječ koja je došla izdaleka, zajedno s nekim proizvodom ili predmetom. Posuđivanje — bolje rečeno: preuzimanje riječi je posve normalna pojava. Evo nekoliko zanimljivih primjera.
Hrvatsko čaj riječ koja je prešla velik put: danas se u mandarinskom, najraširenijem jeziku Kine (obično nazvanim "kineski") čaj kaže chá (茶). U naš jezik je ta riječ putem perzijskog chay preko turskog çay (čita se: čaj).
Otprilike pola Europe i okolice danas govori čaj ili nešto vrlo slično (caj, šaj), ali druga polovica koristi te ili neku sličnu riječ. I ta riječ dolazi iz Kine, ali iz drugog jezika, jednog koji se govori na jugu Kine (a piše se istim znakom: 茶).
Ova karta s Imgura pokazuje krajeve u kojima se govori čaj ili neka slična riječ (zeleno), odnosno te (narančasto):
U Poljskoj, Bjelorusiji i Litvi se pojavljuje treći naziv — herbata, koji opet potječe od te.
Čaj je bio novotarija u Europi, i jasno da je s proizvodom došao i naziv. Slično je bilo i s ananasom, koji je u naše krajeve došao mnogo kasnije. Ananasi su došli iz Amerike; od tamo potječe i riječ, iz nekog jezika kojim su govorili domorodci na istoku današnjeg Brazila. Iako se u skoro cijeloj Europi govori ananas, engleski ima pineapple, a slično se govori i u većem dijelu Španjolske:
Ove lijepe karte može pogledati u punoj veličini ovdje, zajedno s drugim zanimljivim kartama: za nazive za medvjeda, crkvu, pivo, naranču...
Ako vas zanimaju nazivi za čaj u cijelom svijetu, The World Atlas of Language Structures ima takvu kartu ovdje.
Vidjet ćemo da su mnoge riječi koje su sasvim uobičajene preuzete u jednom trenutku povijesti — ranijem ili kasnijem — iz nekog drugog jezika. Takve su riječi torba, baš, čak, krevet, cipela, bubreg, biljeg, tumač, vjerojatno vino, ali možda i govedo, pa i broj sedam... i još jako puno njih!
Zanimljivo da je velik broj riječi došao s Istoka, iz raznih turskih jezika. Dok je gomila tih turcizama došla za vrijeme osmanske dominacije, u slavenskim jezicima postoje i stariji turcizmi, koji vjerojatno potječu iz vremena kad su Slaveni i neki turkijski narodi (tj. koji su govorili jezikom srodnim turskim) bili u bliskom dodiru negdje u stepama Euroazije, prije 1500 godina ili malo više.
Zato svako toliko u turskoj TV seriji možete čuti poneku riječ koja vam zvuči poznato.
