Čaj, čak iz Kine

Ponekad različiti jezici dijele istu riječ koja je došla izdaleka, zajedno s nekim proizvodom ili predmetom. Posuđivanje — bolje rečeno: preuzimanje riječi je posve normalna pojava. Evo nekoliko zanimljivih primjera.

Hrvatsko čaj riječ koja je prešla velik put: danas se u mandarinskom, najraširenijem jeziku Kine (obično nazvanim "kineski") čaj kaže chá (茶). U naš jezik je ta riječ putem perzijskog chay preko turskog çay (čita se: čaj).

Otprilike pola Europe i okolice danas govori čaj ili nešto vrlo slično (caj, šaj), ali druga polovica koristi te ili neku sličnu riječ. I ta riječ dolazi iz Kine, ali iz drugog jezika, jednog koji se govori na jugu Kine (a piše se istim znakom: 茶).

Ova karta s Imgura pokazuje krajeve u kojima se govori čaj ili neka slična riječ (zeleno), odnosno te (narančasto):

U Poljskoj, Bjelorusiji i Litvi se pojavljuje treći naziv — herbata, koji opet potječe od te.

Čaj je bio novotarija u Europi, i jasno da je s proizvodom došao i naziv. Slično je bilo i s ananasom, koji je u naše krajeve došao mnogo kasnije. Ananasi su došli iz Amerike; od tamo potječe i riječ, iz nekog jezika kojim su govorili domorodci na istoku današnjeg Brazila. Iako se u skoro cijeloj Europi govori ananas, engleski ima pineapple, a slično se govori i u većem dijelu Španjolske:

Ove lijepe karte može pogledati u punoj veličini ovdje, zajedno s drugim zanimljivim kartama: za nazive za medvjeda, crkvu, pivo, naranču...

Ako vas zanimaju nazivi za čaj u cijelom svijetu, The World Atlas of Language Structures ima takvu kartu ovdje.

Vidjet ćemo da su mnoge riječi koje su sasvim uobičajene preuzete u jednom trenutku povijesti — ranijem ili kasnijem — iz nekog drugog jezika. Takve su riječi torba, baš, čak, krevet, cipela, bubreg, biljeg, tumač, vjerojatno vino, ali možda i govedo, pa i broj sedam... i još jako puno njih!

Zanimljivo da je velik broj riječi došao s Istoka, iz raznih turskih jezika. Dok je gomila tih turcizama došla za vrijeme osmanske dominacije, u slavenskim jezicima postoje i stariji turcizmi, koji vjerojatno potječu iz vremena kad su Slaveni i neki turkijski narodi (tj. koji su govorili jezikom srodnim turskim) bili u bliskom dodiru negdje u stepama Euroazije, prije 1500 godina ili malo više.

Zato svako toliko u turskoj TV seriji možete čuti poneku riječ koja vam zvuči poznato.

Što znači frtalj tri?

Kad student iz Dalmacije ili Primorja dođe na studij u Zagreb, na brzinu mora naučiti mnoštvo riječi i izraza koji su mu posve novi, nikad ih nije čuo i ne razumije ih.

Recimo, gazdarica (starija žena) kod koje stanuje je rekla da će doći u frtalj tri. Ali kada je to? Studentu se čini da frtalj znači četvrt, tj. kvarat: je li to onda 15 minuta do tri?

Vrlo vjerojatno nije, skoro sigurno je gazdarica mislila 2:15, i bojim se da će zbunjeni student očekivati da gazdarica dođe pola sata kasnije nego što će stvarno pozvoniti!

Pa kako bi onda gazdarica rekla za 2:45? Rekla bi — tri frtalja tri!

Ti su izrazi stvarno neobični, i do danas su se održali samo u sjeverozapadu Hrvatske; zapravo i u Zagrebu ih mlađi rijetko koriste ili ih ne razumiju potpuno. Ostatku Hrvatske su oni uglavnom posve nerazumljivi.

Odakle ovaj izraz? Skoro sigurno — iz njemačkog. Konačno, u njemačkom virtel znači "četvrt". Budući da je sjeverozapad Hrvatske bio stoljećima pod velikim utjecajem njemačkog jezika — što se i danas osjeti u brojnim izrazima i riječima — ušao je i ovaj način izražavanja vremena.

Dakle, u i njemačkom se 2:15 kaže na neobičan način, tj. viertel drei ("frtalj tri", "četvrt tri")?

Pa... i da i ne! Stvari tek sad postaju zanimljive: mnogi kažu tako, ali ni svi Nijemci a ni Austrijanci ne kažu viertel drei za 2:15! Ugrubo, "frtalj tri" se govori u istočnoj Njemačkoj i u širokom području koje ide na jugozapad, obuhvaćajući Stuttgart i do francuske i švicarske granice, ali ne u Švicarskoj. Također, frtalj tri se kaže u istočnoj Austriji, uključujući i Beč:

U ostatku Njemačke i Austrije, te u Švicarskoj se kaže nešto drugo, i to uvijek u odnosu na prošli sat, nešto kao "frtalj poslije dva" i slično.

Ovu kartu sam nacrtao prema rezultatima istraživanja Sveučilišta u Augsburgu. Potpune podatke i mnoge druge regionalne razlike možete naći na njihovoj stranici na internetu. Na internetu se mogu pronaći i karte s malo drugačijim granicama, ali na svima je jasno da pola Njemačke ne zna za ovaj izraz.

Nisu samo Zagorci i Prigorci prihvatili takav naopak način izražavanja vremena: u mađarskom se kaže npr. negyed tíz "frtalj 10" za 9:15, pa u češkom čtvrt na deset za 9:15, a čini mi se da se tako govori i u dobrom dijelu Slovenije.

Sad vjerojatno očekujete objašnjenje ove gore karte, odakle da baš ta područja Njemačke i Austrije koriste takav izraz. Moram vas razočarati — ne znam odgovor. (Ako ga znate, pošaljite mi ga.)

Ova pojava se ne poklapa s političkim granicama, s rasprostiranjem vjera u Njemačkoj (otprilike pola Nijemaca su katolici, a pola protestanti, ali podjela je sasvim drugačija). Ne poklapa se s granicama povijesnih država, kao što su Bavarska itd. Ne poklapa se s ničim čega se mogu sjetiti.

Odakle ovaj neobičan i nelogičan izraz? On se može shvatiti i ovako: započeo je treći sat u danu, onaj od 2 do 3, i na jednoj četvrtini smo tog sata!

Što je "logično", a što "nelogično" u jeziku je često stvar kuta gledanja. Nelogičnosti i prividne nelogičnosti su posve normalna pojava u jezicima, kao i jezične pojave koje se nimalo ne obaziru na političke, narodne i vjerske granice. Čak i kad se negdje govori naoko posve drugačiji jezik (kao mađarski u odnosu na njemački) postoje sličnosti i međusobni utjecaji.

Sličan izraz je pola tri za 2:30. Ovaj izraz je mnogo rasprostranjeniji, poznat je mnogo šire, tako se govori i u Nizozemskoj i Norveškoj, a čini mi se i u cijeloj Njemačkoj i Austriji, i mnogo šire u Hrvatskoj. Opet ista logika: na polovini smo 3. sata.

Ne bi li bilo bolje da se izbjegnu ovakve nepreciznosti i zabune? Da svi govore isto, recimo, dva i petnaest? Upravo je to i "službeni" način izražavanja vremena, i u Njemačkoj i u Hrvatskoj, i svakako onda ima mnogo manje zabune.

No jezikoslovci radije crtaju onakve čudne, neočekivane karte i proučavajući kako ljudi stvarno govore, pokušavaju shvatiti ovakve osobine koje su često očuvane stoljećima. Tako naslućuju kakvi su povijesni utjecaji i događaji mogli dovesti do ovakvih jezičnih podjela, te kakvi su načini razmišljanja uopće doveli do razvoja ovakvih izraza.

Proučavanje "službenog" ili "književnog" govora je puno manje zanimljivo i informativno.

Govorite li vi frtalj tri, odnosno pola tri?

Ne govori se svugdje isto

Sigurno ste primjetili da ljudi koji tvrde da govore istim jezikom — recimo, hrvatskim — često ne govore posve isto. To se pogotovo vidi u Hrvatskoj; na primjer, ako čujete da netko koristi riječ lancun možete biti više-manje sigurni da je odrastao ili živi uz jadransku obalu. Vrlo rijetko će tu riječ upotrijebiti netko odrastao u unutrašnjosti, gdje ćete češće čuti neku drugi riječ za tanki pokrivač, npr. plahta.

Ovakve varijacije su normalne, i ne odnose se samo na riječi za neki pojam. Variraju i izrazi, načini na koji se riječi izgovaraju, ali i neke pojedinosti u gramatici, kao što su glagolska vremena itd. Pogotovo su te varijacije izražene u Hrvatskoj, kao što ćemo vidjeti malo kasnije.

No varijacije u riječima za neki pojam su nekako najshvatljivije i najvidljivije većini ljudi. Takve varijacije postoje u svim državama i jezicima, iako to strancima često nije poznato.

Na primjer, jedna od zanimljivih varijacija je svakodnevni pojam za "bezalkoholno piće" u različitim krajevima SAD. Jeste li znali da su najčešća čak tri pojma: coke (skraćeno od Coca-Cola), soda i — pop?

Svaka od te tri riječi prevladava u nekim krajevima SAD. Marljivi ljudi su nacrtali ovu kartu:

Nijanse plavog su okruzi u kojima prevladava pop, u crvenima prevladava coke, a u žutima soda. Raspodjela nije slučajna, npr. crveno područje se djelomično poklapa s nekadašnjom Konfederacijom. Sama karta je rezultat upitnika preko interneta. Više detalja možete pročitati na stranici popvssoda.com.

Ovdje ne ulazim koja je od tih riječi "pravilna" ili "službena". Zanima nas kako ljudi govore neformalno, među sobom, u kafiću itd.

Sličnu kartu je napravio prijateljski blog teška lingvistika, na primjeru riječi za "ono čime se grabi juha" u različitim dijelovima Hrvatske. Riječi za taj predmet ima više, a ovo je rezultat istraživanja (koje je također rađeno putem interneta):

Kliknite na sliku da pročitate kompletni članak na "teškoj lingvistici" i pogledate kartu s dodatnim informacijama! Vidjet ćete — lingvistika i nije baš jako teška.

Dakako, ovo je samo vrh ledenog brijega razlika u govoru različitih krajeva. Pomalo ćemo otkrivati što se sve krije ispod površine...