Jednostavni odgovor na pitanje “što je jezikoslovlje” je: jezikoslovlje (lingvistika) je proučavanje jezika i ljudskog govora, kao što je npr. atomska fizika proučavanje atoma.
U principu je ovo sve što želim reći, ali pokušat ću malo proširiti odgovor.
Zašto uopće proučavati jezike?
Ljudi koji malo znaju o čime se bavi jezikoslovlje (iliti lingvistika — nema neke razlike u značenju) obično misle kako ono znači znanje puno jezika, znanje kako je neka riječ došla u neki jezik ili znanje porijekla mnogih riječi i slično.
To je tek samo mali dio onog čime se jezikoslovlje bavi. Najbolje je jezikoslovlje opisati kao duboko proučavanje govora ljudi i jezika, na primjer proučavanje govora ljudi po zabačenim selima, ali i u velikim gradovima, kao i govora plemena u prašumama; pokušaj rekonstrukcije povijesti jezika u dalekoj prošlosti, opisivanja jezika koristeći apstraktne gramatičke modele... i još mnogo toga.
Postavlja se pitanje: zašto bi se netko bavio time? Tako se možemo pitati i zašto bi netko npr. proučavao daleke galaksije, životni ciklus leptira, mikroskopske alge, ili bilo što drugo što nam se ne čini korisno.
Skupljanje znanja o svijetu je poput slaganja jako velike slagalice. Nikad ne znate gdje će se neki dio uklopiti; prije svega, treba vam što više dijelova. Proučavanje jezika i njihovog razvoja može dati nove informacije o povijesti ljudi; proučavanje strukture jezika može osvjetliti rad mozga i pokazati kako najlakše naučiti strani jezik. No takve koristi nisu garantirane, ponekad se neki dio uklopi, a ponekad ne: za neke dijelove uopće ne znamo kako ih povezati. Uglavnom je motiv bavljenja jezikoslovljem čista intelektualna radoznalost, a i mogućnost upoznavanja drugih kultura i slično.
Svakako, baveći se jezikoslovljem nitko se nije proslavio ili obogatio: prosječnom čovjeku su najpoznatiji pisci gramatika i rječnika — zato što njihovo ime stoji na korici knjige. No to nikako nisu najvažniji i najpoznatiji lingvisti. Ponekad su jezikoslovci poznati po sasvim drugim stvarima: na primjer, jedan od najvećih jezikoslovaca 20. stoljeća, Noam Chomsky, poznat je zapravo po svojim političkim stavovima i aktivnostima, a van stručnih krugova je njegova (ne baš jednostavna) teorija “generativne gramatike” uglavnom posve nepoznata.
Moram ponoviti: jezikoslovlje nije znanje jezika, već znanje o jeziku. Kao što netko tko se bavi teorijom aeronautike ne mora biti odličan pilot, tako niti jezikoslovac ne mora odlično govoriti mnoštvo jezika. Ja osobno od stranih jezika govorim tek engleski, i to, rekao bih, ne baš odlično — a o još desetak posjedujem neko malo (uglavnom teoretsko) znanje.
Mnogi ljudi misle da jezikoslovlje objašnjava zašto su neke riječi bolje, a neke lošije; kako “treba govoriti” i slično. No nije tako. Znanosti se općenito ne bave s opisom stvari u smislu “dobro”—“loše”, već pokušavaju prvo opisati što se zbiva, a onda i zašto (naravno, ako je moguće, a to je prilično rijetko).
I dakako, uvijek moram naglasiti — za mene je ovo tek hobi, neobavezna zabava u slobodno vrijeme!
Nema komentara:
Objavi komentar